[ TANGO PLES ] 19 Januar, 2008 16:02
Tango nije samo ples, muzika i poezija, on je prije svega osjećaj koji nosimo u srcu pretvarajući ga u jedinstveni pokret na plesnom podiju. Tango je hod, ali ne samo po plesnom podiju, već i tanguerov (zaljubljenik u tango) čitav hod kroz život. Tango je neodvojiv od osjećaja i osjećaji su neodvojivi od tanga, oni su njegov izvor i osnova. Svaki čovjek ima svoje osjećaje, pa tako i svaka plesačica ili plesač imaju svoj stil plesa. Zbog svega toga se i kaže da tango nije u našim nogama već u našim srcima. Ruka je tek ruka. No kad se dotakne druge ruke, dogodi se nešto doista posebno.
- Kad povežeš svoj život s tangom, počneš plesati sa srcem, tako kako se tango jedino i može istinski plesati - rekao je Michael Purnhagen, jedan od njujorških zaljubljenika u tango.
Što duže i više plešete tango, ples vam je sve "jednostavniji", prirodniji i vaš život uskoro postaje - TANGO! Purnhagen je rekao da to nije prošnja ili molba, već upozorenje. Tango je način življenja, ne samo ples ili muzika. Zbog toga se u argentinskom tangu ne postoje takmičenja. Ne možemo se takmičiti - u načinu življenja.

Horacio Ferrer, pjesnik i predsjednik argentinske nacionalne tango akademije (Academia Nacional del Tango), označio je tango kao način boemskog življenja ljudi koje više zanima druženje s prijateljima i zadovoljstvo, nego slava i novac.

Drugi su tango označili kao "dva ozbiljna lica i četiri vesele noge"…

Veliki tango poetik Enrique Santos Discépolo izrekao je, a danas to stoji zapisano na zidu argentinske nacionalne tango akademije: "El tango argentino es un pensamiento triste que se puede bailar" ("Argentinski tango je tužna misao koja se može plesati").

Iako su njegovi korijeni prije svega u Buenos Airesu i njegovim starim četvrtima koje su ga porodile, kao što su La Boca, San Telmo, Barracas, ulice Florida i Corrientes …njegov "pravi čar" (Ivo Robić: "Samo jednom se ljubi") izrastao je u svim urbanim sredinama gdje otuđenost i ubrzani način življenja uzrokuje traženje drukčijeg načina života.

Tango je danas, nakon što je devedesetih godina prošlog stoljeća, poput feniksa oživio i doživio svoj svjetski revivel, stekao status svjetske subkulture. On je danas (kao što je bio i u svom prvom zlatnom dobu), način razmišljanja, svojevrsna elegancija u svemu što radiš, jedan potpuno poseban, dostojanstven i pomalo transcendentan oblik erotike. Utjecao je, prije svega u svojoj domovini Argentini, na razvoj poezije, dramatike, mode, slikarstva, arhitekture…
tango2
NASTAVIĆE SE...
[ MOJE KRATKE PRIČE,ZAPAŽANJA I PESME ] 13 Januar, 2008 17:50

SRETNA SRPSKA NOVA GODINA

SREĆNA SRPSKA NOVA GODINA SVIM BLOGERIMA


Sve najbolje i najlepse vam želim i više uspešnih ljubavi,puno zdravlja i sreće samim tim biće i para.
Jel idete večeras negde ili sedite u kućnom ambijentu?
Ja nikako da stignem da vam napišem kako sam se proveo 1 januara za Novu Godinu.
Toliko sam se dobro proveo da sam i nogu povredio tj petu zagnojila mi se da sam se jedva dovukao kući uz čekanje tramvaja 12 kod vuka sat vremena.Pa sam posle morao da čekam da prođu praznici pa da odem kod doce sto ja kažem na “francusku obradu pete'' posle toga nisam mogao da izlazim napolje desetak dana.A proveo se nikad gore u životu, izašao sam za doček sa devojkom koja mi se dopadala, i na nagovor koje sam i krenuo u dotični klub.Ona malo više popila i smuvala se sa drugim tipom u klubu.Meni se tad sve smrklo ko u onom partizanskom filmu tri korne penal.Tako da sam gotovo celo veče presedeo u klubu.Par dana posle Nove sam bio skenjan i psihički i fizički osetio sam Marfijev zakon na svojoj koži.


Nikad i nisam nešto voleo Novu Godinu svi su previše euforični i radosni, dok to nije slušaj toliko sa Srpskom tj Pravoslavnom nikad ništa ne očekujema i uvek se lepše provedem.
Vešeras poveden iskustvom ništa ni ne očekujem,idem na Tango veče pošto i ovako učim da plešem Tango.Poučen iskustvom krećem kolima,noga me još uvek malo boli pa neću mnogo ni igrati zbog noge.pa ako se smorim mogu kući kad poželim.Jedino mi malkice žao što kad vozim nema pića tu sam strog.


Pozdravljam ovom prilikom posebno
tužna –sve više uviđam kako si ti dobra osoba, puna emocija.Voleo bih u ovoj godini da te upoznam i da se družimo i uživo.Kiss
domaćici-svaka ti čast ti si oslonac ovog bliga.Tvoji komentari me oduševljavaju.A kad nađem devojku tražiću da mi pravi jela po tvojim receptima a za sad moram da teram mamu:)
mia 4 love-super su ti tekstovi samo nastavi tako.Pronalazis neke stvari koje su tako dobre.I nekim kolažima mi baš podigneš raspoloženje.Kiss
principessa-priče su super,stalno nas iznenađuješ sa novim,neka tako i ostane
principessa78- tvoji tekstovi su očaravajući.kiss
phedredelaunay-znam da si ti jaka i podrzavam te da uspeš u odrastanju :)
stepskivuk-sjajne su ti pesme, i hvalati na podršci koju mi napišeš kad ja sastavim neku.

Pozdravljam i sve ostale i ne zamerite sto vam ne napisa nesto ja sam još relativno nov ovde ali biće vremena.

TANGO CAT

[ MOJE KRATKE PRIČE,ZAPAŽANJA I PESME ] 13 Januar, 2008 01:30

Citat o Bobu Marliju iz filma " I AM LEGEND" sa Vil Smitom.

Imao je te ideje...verovao je da ćeš izlečiti rasizam i mržnju,

doslovno...tako što ćeš ubrizgati muziku i ljubav, u ljudske živote.

Kada je trebalo svirati na koncertu za mir, tip je došao do njegove kuće i upucao ga.

Dva dana kasnije...izašao je na binu...i pevao je.

Neko ga je pitao zašto? 

Rekao je:"Ljudi pokušavaju napraviti ovaj svet lošim, a neče uzeti ni slobodan dan.Kako ja onda mogu? Osvetlite tamu.

BOB MARLI 

 

[ MOJE KRATKE PRIČE,ZAPAŽANJA I PESME ] 12 Januar, 2008 16:54

Ti uvek nalećeš i zaljubljuješ se u pogrešne momke,sličan problem i ja imam sa devojkama.Vremenom sam shvatio da takve devojke i ne zasluzuju da budu samnom evo sad kad se prisetim na neke sa kojima sam zeleo da budem a nisam, uopšte ne patim za njima.Vremenom sam čak i skapirao da sa njima ne bih uopšte dobro ni funkcionisao.I ne žalim ni za jednom sa kojom nisam bio.
Imam problem kad mi se neka devojka dopadne ja počinjem da je idealizujem čak i neke njene mane mi manje smetaju i smatram kao vrline.Mesto da realno sagledam sitvaciju emocije prorade.
Onaj koji kaže da si debela ili da mu se ne dopadaš te i ne zasližuje,naćićeš ti osobu koja će da te voli takva kakva si sa svim tvojim manama.Svaki čovek ima mane niko nije savrsen svi smo mi od krvi i mesa.Evo ja imam osetljivu kožu i alergiju na sunce ali to ne uzimam sebi kao minus.Smatram da sam jedinstven (sta namažem se većim zaštitnim faktorom i šibam napolje i na more) Drugaciji sam od drugih kao što neko ima tetovažu ili pirsing ko me voli voleće me ovakvog kakav sam.
Moras to da prevaziđeš jel ko te zaslužuje voleće te sa svim tvojim manama.
Ja imam svoju filozofiju da je lepota prolazna stvar, ljudi kad tad ostare, važno je kakva je devojka u duši treba naći neku sa kojom se slažeš i imaš šta da pričaš sa njom.Ima devojka koje su ko bombone a sa njima ne možeš dve da sastaviš čemu to onda.Šta da me samo vide da šetaš lepu devojku to mi ne treba ,pre cu da šetam ružnikaviju ili bucu briga me šta če drugi da mi kažu važno mi je šta ja osečam prema njoj.Sama lepota je relativna stvar,što je nekome lepo ne mora se svima dopadati.
A kad budem tražio ženu tu je več druga priča onda mora da ume dobro da kuva da ne ostanemo vazda gladni,a i ako ne zna važno je da ima volje da nauči.Ljubav dode prode ali glad ostaje :)))))))

[ MOJE KRATKE PRIČE,ZAPAŽANJA I PESME ] 11 Januar, 2008 23:44

Moram to da podelim sa vama,pošto stalno čitam ove vaše blogove, red je da i ja otvorim svoju dušu.Ne boli me samo što niko ne vodi računa kako se planski razvija Beograd.
Jedan moj prijatelj mi stalno govori:”E sine gradova i brda biće uvek,samo nas neće biti''.Izgubio sam i volju trenutno da pišem o Beogradskim problemima i raznim mahinacijama koje se svakodnevno dešavaju,toga će uvek biti i neće pobeći.Zato sam rešio da pišem malo o sebi i o mojim emocijama i životu.
Imam problem što se uvek zalepim za pogrešne devojke a to kad otkrijem več je kasno jel i moje srce nije stena prorade emocije.

Čak sam napisao i pesmicu posvećenu njoj baš ovih snežnih dana.

Kada je velika toplota,
sunce misli o snegu,
i sneg se topi.
Ja mislim na tebe,
a tvoje srce se teško lomi,
na zaleđenom Železniku.

Suncu je lakše sneg je beo,
a ti si riđa.
Ti više zračiš,
zato se moje srce i više topi.

Jel ja se topim i od sunca,
a počinjem i od tebe.


Kad sam emotivac šta da radim i pošaljm joj pesmicu na mob i čekam njenu reakciju.Prošlo je par sati vidim nikako da mi uzvrati poruku.Poserem se i na svoj ego i pošaljem je poruku kako joj se sviđa moja pesmica da li je toliko dobra da je ostala bez teksta?
Još sam dodao : ''Nemoj da misliš da se palim na tebe,nego tako mi doslo kao umetničkoj duši, inspirisala si me''.
Odmah je zatim odgovorila na moju poruku tipa: ''Jao super je pesmica,nisam imala vremena da ti odgovorim”(pomislih u mojim prostodušnim mislima ajde mozda je ucila pa joj puna glava informacija).

Uveče svraća drug kod mene i onako kroz razgovor ga pitam o njoj da li se cuo ovih dana sa njom. Slučajnost ili ne koliko je Beograd ustvari mali,pozvao je Daču telefonom tok dana u to vreme kad sam joj ja slao poruke,a ona je bila kod Dače na drugom kraju grada i nabacivala mu se.


Tokom noci nisam mogao da zaspim ustao sam iz kreveta u gluvo doba noći i dodao zadnji stih:

Ali moje srce se i brzo hladi,
dok se sneg još uvek topi.

Pesmu sam nazvao Aleksandra.





 

[ Generalna ] 05 Januar, 2008 15:30
PANDURSKA POSLA
[ Generalna ] 03 Januar, 2008 23:07

Slucajno sam naleteo na ove pesmice i mnogo mi se dopale pa sam zeleo da podelim sa vama

 

Zivi zivot...



Život je kratak ...
polomi ljušturu i ...
voli iskreno, ljubi nesebično, opraštaj brzo ...
radi kako treba, pomozi gde treba, oseti kad treba .
razmisli uvek, popusti katkada, ne kloni nikada ...
slušaj više, saosećaj više, daruj se više .
smej se kad možeš i plači kad moraš ...............
ne stidi se ni svog tela ni svoje duše ...
i
Živi Život!

MI SMO SAMO BRODOVI KOJI SE SUDARAJU U MAGLI...

Slobodu izbora imamo,vlast veliku nad svojim životima kao i kapetan onog broda koji ne vidi od magle dalje od nekoliko metara.

Mozemo izabrati kojim če putem krenuti ali na što će naleteti to ne može znati, a i nije nigde zapisano, jer i drugi kapetani odlučuju po svojoj slobodnoj volji i jednakoj magli.

[ Generalna ] 03 Januar, 2008 00:09
Sukob Beograda i porodice najboljeg srpskog sportiste oko teniskog centra
Đokovići ne mogu da idu mimo zakona
Đorđe Bobić, gradski arhitekta, demantuje tvrdnje Srđana Đokovića da nadležne strukture Beograda ne dozvoljavaju gradnju teniskog centra, koju bi finansirala porodica trećeg igrača sveta.
- Nije tačno da grad koči planove porodice Đoković da u Beogradu gradi teniski centar. Naprotiv, na sastanku sa Đokovićima početkom leta izrazio sam veliko zadovoljstvo tom idejom jer je ona višestruko korisna za glavni grad Srbije. Sportskih terena uvek treba, korisno je za razvoj dece, Beograd se promoviše kao teniski centar, što bi privuklo mnoge druge stvari u grad - rekao je gradski arhitekta Đorđe Bobić za „Blic“.
Srđan Đoković, Novakov otac, kaže da se cela stvar otegla i da ne veruje u srećan ishod.
- Uz sve uvažavanje Novaka Đokovića kao trećeg igrača sveta i njegovog oca Srđana, koji je veoma zaslužan zbog njegovog uspeha, gradnja tog centra ne može mimo zakona. Ja sam kao gradski arhitekta uradio sve da se pronađe adekvatno zemljište za budući teniski centar i našli smo ga u Novom Beogradu. Takođe, objasnio sam porodici Đoković da ne postoji način da se direktnom pogodbom dođe do zemljišta.
Nego, kako?
- Po zakonu, postoje dva načina na koji može da se dođe do zemljišta. Prva je da Đokovići, kao svaki drugi privatni investitor, izađe na tender, dobije zemljište, plati zakup na 99 godina i naknadu za opremanje lokacije, preda projekat i počne da gradi. Druga mogućnost koju smo im ponudili jeste partnerstvo sa gradom. Grad bi, kao svoj deo, ulažio zemljište i opremanje lokacije, a oni sve drugo. To bi značilo da i profit i rizik snosimo zajedno. Odgovor od njih, međutim, nismo dobili - dodao je arhitekta Bobić na kraju razgovora.
Ponavlja se slučaj Dokićevih
Srđan Đoković, otac najboljeg srpskog tenisera Novaka, i dalje je u ratu sa gradskim strukturama zbog planirane gradnje teniskog centra u Novom Beogradu. Kako kaže, Beogradu je potreban velelepni sportski centar, ali niko ne želi da bude izgrađen! U razgovoru za „Blic“ objasnio je zašto Đokovići još nisu dobili dozvolu za izgradnju, iako su mesecima na „listi čekanja“.
Ponudili su mi dve lokacije, na Bežanijskoj kosi i u Ulici Ivana Ribara u Novom Beogradu, a mi smo odabrali ovu drugu, površine 3,7 hektara. To zemljište je obišao Boris Ranković, direktor Direkcije za građevinsko zemljište, i procenio da može da se gradi na svega 1,2 hektara, a da na ostalom delu ne može zbog vodozemnih površina. Šta tu da gradimo, šta možemo da radimo na tolikoj površini? Ne želimo da nam grad pokloni zemljište, kao što je praksa u svetu. Znamo da smo u Srbiji i hoćemo da kupimo zemljište, podigli smo kredit i obezbedili novac, sponzore i ATP turnir, prvi u Srbiji - kaže Srđan Đoković.
Kako će se rešiti problem, koji je krajnji rok za početak gradnje?
- Ako do 1. marta ne počne izgradnja teniskog centra, izgubićemo ATP turnir. Ako se to dogodi, to će biti skandal. Sad će izbori i sve se vrti oko toga, pa ako imaš nekog da te pogura, možeš da završiš posao. Nema više šta da se čeka, izgubili smo godinu i po dana zbog administracije. Svaka vlast nešto obeća, dok si u kancelariji sa njima - sve može, a čim izađeš, uhvate se za mobilni telefon i zaborave na svoje reči.
Ali gradski čelnici, kao i gradski arhitekta Đođe Bobić, kažu da žele da vam pomognu?
- To su priče za malu decu, prodavanje magle. Jedino je pokojni gradonačelnik Nenad Bogdanović imao sluha za ovu ideju. Da je živ, siguran sam da bi sve već bilo završeno. Samo je on prepoznao interes grada. Ostale teniski centar ne zanima, nego samo ono što je u njihovom interesu. Naš narod je fenomenalan, ali vlast narod ne zanima, ni to što običan čovek želi. Grad bi imao višestruku korist, mnogi bi se zaposlili, ali rešenje tog pitanja im nije bitno. Isto je bilo i sa porodicom Jelene Dokić - kada je bila četvrta teniserka sveta i prva Evropljanka, nisu im dozvolili da grade teniski centar. To vam sve govori.
Gradski arhitekta kaže da po zakonu imate dve solucije, prva je da izađete na tender, a druga da budete partneri sa gradom, ali da na ponude niste odgovorili.
- Ne, ne, to nije istina. Ko je lud da ne prihvati takvu ponudu? Zar ne bi bilo prihvatljivo izaći na tender i za tih 3,7 hektara platiti početnu cenu 10 miliona evra? Ali, nismo više mi u pitanju, Đokovići mogu da rade i grade u drugim mestima, a tako će na kraju i biti. Uostalom, već sam čuo da to zemljište ide u ruke nekog drugog.
Na koga mislite?
- Na onog koji neće graditi na 3,7 nego na 13 hektara!

Komatina: Neka donesu projektnu dokumentaciju Nenad Komatina, gradski sekretar za urbanizam, kaže da Đokovići ne mogu da grade, dok ne donesu potrebnu dokumentaciju.
- Nikad se nisam susreo sa Đokovićima, niti sa nekim njihovim predstavnicima. Nemam ništa protiv da grade teniski centar u Beogradu. Za sada mi nikakav dokument o tome nije stigao, a kada mi donesu projektnu dokumentacije, izdaću im dozvolu za gradnju.


[ Generalna ] 13 Decembar, 2007 22:08
1. Beogradjanke koje ce preci i po 10 km peske da bi kupile PRAVO belo dugme za spavacicu

2. Beogradjane koji smatraju da su verni jer misle da ih njihove zene jos nisu uhvatile

3. Doktora filozofije koji sest godina radi kao taxista

4. Papski nuncijat u ulici Svetog Save

5. Vozace autobusa koji se svi zovu MAJSTORE SREDNJA

6. Spomenik Knezu poznat kao "Spomenik Kod Konja"

7. Skupstinu koju cuvaju dva konja

8. Pancevacki most u sred Beograda

9. Jedino te u Beogradu zovu BATO u tvojoj prodavnici i ako imas 40 godina

10. Jedino te u beogradskim berbernicama zovu KOMSIJA iako te prvi put vide

11. Jedino u Beogradu javni WC moze ponekad da bude zatvoren nedeljom i praznicima

12. 7% milicionera misle da su vicevi o pandurima plod specijalnog rata, a ostalih 93% to zna

13. Jedino u Beogradu je kilo hleba tesko 600 g